Ukoliko želite rad sa ISO slikama Iz vaše omiljene distribucije stvorili smo ovaj vodič za vas. Pomoću nje ćete znati sve što vam je potrebno za početak rada s ovim vrstama datoteka na jednostavan način. Pogotovo za one koji dolaze iz drugih operativnih sustava kao što je Windows, gdje su imali niz softvera koji su mogli montirati ovu vrstu slika ili ih snimati na optičke diskove (CD-ove, DVD-ove, BD, ...), ali imaju utvrdio da navedeni programi nisu dostupni na GNU / Linuxu.
Istina je da su ISO slike sasvim dobre za rad i pohraniti velike količine informacija. Zbog toga su postali preferirani format za veliku većinu dobavljača softvera. Sam Microsoft omogućuje vam preuzimanje ISO slika svojih najnovijih operativnih sustava, a naravno sva službena web mjesta distro projekata također omogućuju preuzimanje ISO slika s njihovih područja preuzimanja.
Što je ISO?
ISO slika je datoteka za pohranu točne kopije datotečnog sustava pod Norma ISO 9660 koji mu je dao ime. Osim toga, kao kompaktni paket, također je postao idealan format za pohranu sadržaja namijenjenog izgaranju na optičkim medijima ili prijenosnim pogonima, kao i za izradu sigurnosnih kopija s nekim programima za izradu sigurnosnih kopija.
Proširenje najpopularniji je .iso, ali mogu se pojaviti i s ekstenzijom .img što se može vidjeti na nekim slikama operativnih sustava za Raspberry Pi itd. Ova razlika u duljini ne znači da to nisu slike istog formata, to je jednostavno drugačija konvencija. Iako je .iso najpopularniji, možemo pronaći i zasebna proširenja poput .cue i .bin, koja s jedne strane pohranjuju podatke (BIN) i s druge strane opis navedenih podataka (CUE).
To se kaže, mnogi programeri softveraPogotovo softver za snimanje, pokušali su stvoriti vlastite formate slika da bi se pretvarali da zamjenjuju ISO, ali zasigurno nisu uspjeli. Ovo je slučaj Nero Burning ROM Ahead koji je stvorio NRG format ili Adaptec CIF za Easy CD Creator, CCD za projekt CloneCD, MDF za alkohol 120% itd.
Kako stvoriti ISO
u stvorite ISO slike iz naše distribucije GNU / Linux Za to imamo mnoštvo grafičkih programa, poput Furious ISO, ISO Master, Brasero, Simple Burn, K3b, Acetone ISO itd. Ali naučit ćemo vas da to radite na snažniji način i bez gubljenja toliko resursa, a to znači da to radite s konzole s jednostavnim svemoćnim alatom dd koji ste vjerojatno već instalirali u svoju distribuciju, budući da obično dolazi prema zadanim postavkama ...
Pa, zamislite što želimo stvoriti kopiju direktorija u našoj distribuciji, na primjer / home / korisnik kojeg ćemo proslijediti ISO-u. Za to možemo unijeti sljedeće naredbe:
dd if=/home/usuario of=/home/imagenesiso/usuario_personal.iso
Još jedna opcija za "Isar" direktorij je koristiti drugi alat poput mkisofs:
mkisofs -o /home/usuario/imagen.iso /home/usuario/contenido
Umjesto toga, ako želite stvoriti sliku odlaganje sadržaja DVD-a ili CD-a, možemo koristiti ovu drugu alternativu:
dd if=/dev/cdrom of=/home/usuario/imagen.iso
Na taj način možemo stvoriti slike direktorija i drugih medija za pohranu. Zapamtite da naredba dd Podržava bilo koji uređaj ili ulazni medij ako promijenite put if =, dok za odredište na kojem želite pohraniti sliku trebate samo izmijeniti put od =.
Kako montirati ISO
S nekim od gore spomenutih programa možemo montirati ISO slike za pristup grafičkom i jednostavnom sadržaju. Štoviše, postoje i alati poput mkisofs pomoću kojih možemo ISO sliku ugraditi u bilo koji direktorij kako bismo mogli pristupiti sadržaju bez da ga sagorijevamo na optičkom mediju. Na primjer, u sustavu Windows možda je najpoznatiji alat za to alkohol 120% ili Daemon Tools, ali ti alati nisu dostupni za Linux. Pa što? Pa, uvijek možemo povući alternative za ove aplikacije poput Furious ISO ili AcetoneISO koje imaju grafička sučelja jednostavna za upotrebu. Ali ako želimo koristiti opcije koje nam Linux daje izvorno:
sudo mkdir /media/iso sudo mount -t iso9660 -o loop /home/usuario/imagen.iso /media/iso sudo umount /media/iso
Kao što vidimo, kreiramo direktorij u koji ćemo montirati ISO sliku koju smo nazvali iso i smjestili smo u direktorij / media. Zatim montiramo ISO sliku u navedeni direktorij i možemo imaju pristup sadržaju. Jednom kada više ne želimo spomenuti sadržaj, on se može demontirati s umountom kao što vidimo ... Usput, s opcijom montiranja -t dali smo mu format koji je u ovom slučaju ISO 9660, a sa -o recite mu da koristi naš uređaj petlje. Uz to koristimo virtualni uređaj tzv uređaj petlje koji će nam pomoći da ISO ugradimo u bilo koji direktorij, omogućujući pristup njegovom sadržaju.
Kako izgorjeti ISO
Sad, ako je ono što želimo spali ili spali navedenu ISO sliku na optički medijBez obzira radi li se o CD-u, DVD-u, HD-DVD-u ili BluRayu, također možemo odabrati programe s grafičkim sučeljem koje smo gore spomenuli ili izravno pribjeći konzoli i to putem naredbi. Za to postoje neki alati u tekstualnom načinu, kao što su wodim, cdrskin, xorriso. Ako smo ih već instalirali, možemo ih koristiti sa sljedećim naredbama:
wodim -v dev=/dev/cdrom -dao /home/usuario/imagen.iso cdrskin -v dev=/dev/cdrom -dao /home/usuario/imagen.iso xorriso -as cdrecord -v dev=/dev/cdrom -dao /home/usuario/imagen.iso
Usput, imajte na umu da se u nekim slučajevima optički uređaj u vašoj distribuciji (iako je to rijetko) možda neće zvati / dev / cdrom, ali uzima druga imena poput / dev / dvdrom ili / dev / sr0, Itd
Nadam se da je bilo korisno za vas. Ne zaboravi ostavite svoje komentare...
Ne na drugima, ali Ubuntu je lako poput desnog klika na ISO i montiranja, zatim demontaže. Snimite isto, otvorite s programom X, snimanje i voila. Oni plaše novorođenče
Obiluje upotrebom grafičkih okruženja
Brasero
K3b
Gnomov CD majstor
Pekar Gnome
XF izgaranje
Besplatni ISO kreator
ISO Master
Montaže slika
Furius ISO nosač
CDemu
ToastMount
gmount
A još neke treba barem navesti
čini se da je članak napisan kako bi prestrašio potencijalne buduće korisnike linuxa
Hahaha, istina je, ali pogledajte kako su se vremena promijenila: do prije otprilike pet godina ova vrsta tutorijala bila je svakodnevni kruh, a u istoj zajednici maltretirani su oni koji nisu objavljivali na takav način. Uobičajeno je bilo natjerati ljude da vjeruju da je obavljanje poslova s terminala naj „najjednostavnija“ metoda, i doista bi za svakoga tko je programer ili napredni stručnjak u tom pitanju rekli da, ali za nas pješice nije tako jednostavno.
Kao preporuku don Isaacu s poštovanjem, bilo bi vrlo dobro da se u budućim publikacijama ovog odjeljka korisnik podučava na dva načina: terminalom i grafičkim okruženjem, odabirom aplikacije. Puno vam hvala na postu i što ste nam posvetili svoje vrijeme.